Sestra M. Bernadeta Banja, krštena kao Terezija, rođena je 18. lipnja 1912. u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara, kao dvanaesto od trinaestoro djece majke Terezije i oca Josipa. Njezina je obitelj bila mađarskog podrijetla. Djetinjstvo i mladost provela je u rodnom selu te se ondje i školovala.

Sestra M. Jula Ivanišević, krštena kao Kata, rođena je 25. studenoga 1893. u Godinjaku, u župi Staro Petrovo Selo kod Nove Gradiške, kao osmo od jedanaestero djece majke Terezije i oca Nikole. Već u djetinjstvu zamjećivala se njezina izrazita pobožnost, dobrota i poslušnost. Voljela je čitati životopise svetaca te se u njoj stvarala želja da ih nasljeduje.

Ivan Merz rodio se u Banjoj Luci 16. prosinca 1896. Kao sin jedinac imao je sretno i bezbrižno djetinjstvo, a roditelji su mu pružili dobar građanski odgoj, no bez  privrženosti prema vjeri. Kasnije je  jedna od njegovih najvećih briga bio duhovni život njegovih roditelja.

Alojzije Stepinac rodio se 8. svibnja 1898. u Brezariću, u župi Krašić, kao peto od osmero djece pobožnih Josipa i Barbare Stepinac, te je na krštenju dobio ime Alojzije Viktor. Pučku školu završio je u Krašiću, a potom je, kao pitomac Nadbiskupijskog orfanotrofija, pohađao gornjogradsku klasičnu gimnaziju. Nakon 6. razreda prijavio se kao kandidat za svećeništvo. Maturirao je 1916. u skraćenom školskom roku, nakon čega je mobiliziran u austrijsku vojsku, te poslan na talijanski front kod Gorice.  U srpnju 1918. pao je u talijansko zarobljeništvo odakle se, kao solunski dobrovoljac, oslobodio iste godine u prosincu.

Marija se rodila 10. prosinca 1892.  u Blatu, na otoku Korčuli, kao šesto od osmero djece u imućnoj obitelji Antuna i Marije Petković. Otac Antun, poznat po jednostavnosti, plemenitosti, pravednosti, a napose po milosrdnosti prema siromasima, bio je njen uzor. Marija je odmalena uočavala patnje ljudi, glad i neimaštinu te je učila pomagati i štititi siromahe. U četrnaestoj godini života zavjetovala se na doživotnu čistoću. Samoinicijativno je okupljala djecu siromašnih obitelji te ih podučavala vjeronauku i glavnim predmetima pučke škole.

Jakov se rodio u Zadru oko 1400. godine u hrvatskoj obitelji Varingez.

S dvadeset godina stupio je u franjevački red u samostanu sv. Frane u Zadru kao brat pomoćnik i nije bio zaređen za svećenika.

Bl. Gracija rodio se u Mulu, u Boki Kotorskoj, 27. studenog 1438. g. Bio je jedino dijete siromašnih, pobožnih i poštenih roditelja, Benedikta i Dobre Krilović koji su mu na krštenju dali ime Pavao.

Obiteljsko porijeklo odredilo je da postane ribar i mornar. Ploveći Jadranom, u ljeto 1468. g. kao neoženjeni tridesetogodišnjak, Pavao je u Veneciji imao priliku čuti propovijed blaženog Šimuna iz Camerina, augustinca, koja ga je nadahnula da napusti dotadašnji način života i potpuno se posveti Bogu.

Rođena je 1493. kao Katarina Kosić u selu Relezi kod Podgorice, u siromašnoj pravoslavnoj obitelji stočara koji su imali tek malo stado ovaca. Kao djevojčica jednom je na paši ugledala Isusa, najprije kao dijete, a zatim kao patnika na križu. Viđenje je u njoj ostavilo snažan dojam i želju da pođe u Kotor vidjeti Isusove slike o kojima joj je majka pripovijedala. Roditelji su se usprotivili njenoj želji strahujući da će ondje i ostati. Kad joj je otac umro, majka je popustila, pa se četrnaestogodišnja Katarina 1507. preselila u Kotor i bila primljena u kuću plemenitog građanina Aleksandra Buca.

Augustin Kažotić rođen je oko 1260. u Trogiru. Stupio je u dominikanski red te se zaredio u Splitu, a potom nastavio studirati u Parizu, na Sorbonni 1287. godine.