Prvo čitanje: Pnz 26,4-10
Drugo čitanje: Rim 10,8-13
Evanđelje: Lk 4,1-13

Zborna molitva
Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme
napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu
slijedimo njegov primjer. Koji s tobom.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti kruh i vino za žrtvu što je slavimo na početku korizme.
S tim darovima uključi i nas u predanje svoga Sina Isusa Krista.
Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Popričesna molitva
Gospodine, nasitio si nas kruhom s neba. Njime se vjera hrani,
nada krijepi, ljubav jači. Nauči nas, molimo te, gladovati za Isusom Kristom,
kruhom živim i pravim, i živjeti od svake riječi što izlazi iz tvojih usta. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

VJEROVATI I ISPOVIJEDATI

     Današnji evanđeoski odlomak, u poznatom odlomku o Isusovim kušnjama u pustinji, doziva nam u pamet potrebu prilagođavanja svoga života Bogu, a ne očekivanje da Bog opravda i blagoslovi naše samovoljno ponašanje. Prečesto ljudi žele manipulirati Bogom i svetinjama. A potrebno je obratiti se i vjerovati Evanđelju.

Srcem vjerovati
     Vjera ne smije biti samo deklarativna. Vjera je živa i djelotvorna tek onda kada nas potpuno zahvati. Tek onda kada, kako veli današnje drugo čitanje, srcem vjerujemo.
     Vjera ima dvije dimenzije. Prva od njih, koja prethodi drugoj i koja je temeljna, osobno je prihvaćanje Božjeg poziva. Vjera se uvijek najprije događa u čovjekovu srcu. Iz srca čovjekova sve proizlazi. Zato je obraćenje, na koje nas korizma neprestano poziva, ponajprije osobno obraćenje.
     Vjera je duboko intimna stvar. U tome je simbolika Isusova odlaska u pustinju. Potrebno je maknuti sve od sebe kako bismo ostali u srcu, u dubini svoga bića samo ja i Bog i moje temeljno opredjeljenje i prihvaćanje Božje ljubavi.

Ustima ispovijedati
     Druga dimenzija vjere je življenje svog temeljnog opredjeljenja. Kršćanstvo nije privatna stvar i ne da se zarobiti unutar četiri zida. Bilo zidova svoga doma ili zidova crkve. Autentični smo kršćani tek onda kada javno živimo svoje intimno opredjeljenje.
     Dakako da to ne znači da ćemo svakome nametati silom svoj kršćanski stil života, ali znači da nećemo nikome dopustiti da nama silom nameće svoj nekršćanski svjetonazor i stil života. Predugo su kršćani u Hrvatskoj slijegali ramenima i povlačili se pred agresivnim napadima protukršćanskih stavova. Vrijeme je da naglas živimo svoje kršćanstvo.
     A živjeti svoje kršćanstvo ne znači zahtijevati privilegije, vlast ili dominaciju, nego prigodu da, poput Krista, prođemo zemljom čineći dobro. Mogućnost da molitvom i djelima ljubavi živimo ono što smatramo vrijednim.
     Uvijek svjesni da je samo jedan Bog i da smo pozvani samo se Bogu klanjati i njemu jedinome služiti. Bog je naš smisao, naše polazište i konačna svrha našega postojanja i našega djelovanja.

N. K.

Prvo čitanje: Iz 6,1-2a.3-8
Drugo čitanje: 1 Kor 15,1-11
Evanđelje: Lk 5,1-11

Zborna molitva
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada,
a tvoja zaštita jedina sigurnost.
Molimo te: snaži svoju obitelj
neprestanim dobročinstvima.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitog života.
Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Bože, htio si da jedemo od jednog kruha
i pijemo iz jedne čaše. Daj da životom budemo
jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

NEČIST U NARODU NEČISTIH

     Na početku sv. Mise sudjelujemo u obredu priznavanja vlastite nesavršenosti. To nije, kao što neki prigovaraju, nabijanje kompleksa grešnosti, nego realno sagledavanje sebe. Istina o sebi što nam posvješćuje da nismo savršeni i potiče nas da budemo bolji ljudi.

Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!
     I prorok Izaija u prvom čitanju i apostol Petar u evanđeoskom odlomku svjedoče nam da Bog ne poziva u svoju službu savršene ljude. Ne moramo biti savršeni da bismo mogli pristupiti Kristu i Crkvi. Krist nas poziva onakve kakvi jesmo da bismo, po Duhu Svetome, postali što sličniji Ocu.
     Zato je pogrešno odbijati Božju blizinu opravdavajući se vlastitom nesavršenošću i ponovnim padom u iste zamke. Isus nam je posvjedočio da nije došao radi pravednika, nego upravo radi nas koji smo grešnici i koji se mučimo s napastima i svojom grešnom naravi. Bog nas ljubi onakve kakvi jesmo i pomaže nam da postanemo onakvi kakvi možemo biti.
     Ne smijemo se navikavati na savršenost i miriti se s njom, ali ne smijemo ni bježati od istine da doista jesmo nesavršeni i da u mnogočemu možemo biti puno bolji. I kao pojedinci i kao zajednice i kao Crkva u cjelini.

Na tvoju riječ bacit ću mreže
    Nesavršenost naše Crkve, njenih zajednica i pojedinaca ne smije nas obeshrabriti niti pasivizirati. Malo ćemo toga učiniti ako budemo čekali da svaki naš čin bude savršen i besprijekoran. Potrebno je ljubiti. Potrebno je djelovati. Pa makar naša ljubav i naše djelovanje bilo nedostatno.
     I bitno je ne odustajati u danima upitnosti ili kad nam se dogode neuspjesi ili protivljenja. Bez obzira koliko se odužilo vrijeme praznih mreža i uzaludnih pokušaja.
     Vjerujemo u Krista koji može učiniti naš napor plodonosnim pa čak i onda kad nam to izgleda nemoguće. Vjerujemo u Boga koji i po krivim crtama može ispravno pisati naše živote.
    Najvažnije je ne odustajati od te vjere. Ustrajati u opredijeljenosti za Krista u zajednici Crkve. I sačuvati temeljnu poniznost koja ne želi osobni probitak, nego se dariva u služenje Bogu i čovjeku. Baš onako kao što su učinili prorok Izaija i apostol Petar.
     Evo nas, Gospodine. Nas pošalji. Jer u ovom prostoru i vremenu nema drugih katolika osim nas koji smo pozvani biti sol zemlje i svjetlost svijeta.

N. K.

Prvo čitanje: Jr 1,4-5.17-19
Drugo čitanje: 1 Kor 12,31-13,13
Evanđelje: Lk 4,21-30

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš,
tvoja Crkva počinje svetu službu:
daj da te štujemo svom dušom
te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, donosimo na oltar darove u znak svoga služenja i predanja:
primi ih i pretvori u otajstvo našeg otkupljenja.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, ova pričest obnovila je u nama božanski život.
Molimo da po tom sredstvu spasenja neprestano rastemo u vjeri.
Po Kristu

Razmišljanje uz biblijska čitanja

REAKCIJA NAZAREĆANA

    Evanđeoski odlomak, što se danas čita u Crkvi, nastavlja se na onaj što smo čitali i razmišljali prošle nedjelje. Isus, jedne subote, ulazi u nazaretsku sinagogu i, nakon što je pročitao odlomak iz knjige proroka Izaije, objavljuje da je on taj o kojemu Pismo govori. Reakciju na tu njegovu objavu čitamo i promišljamo danas.

     Reakcija Isusovih sumještana je trostruka. U prvoj fazi, nakon što su ga čuli kako tumači Pismo, svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Nemoguće je čuti Božju riječ i ostati nedirnut. Božja riječ je živa i nužno nalazi odjeka u čovjekovom srcu jer smo stvoreni na sliku Božju i prepoznajemo se u Božjim riječima. Zato je faza oduševljenja Božjom riječi sasvim uobičajena i potpuno razumljiva.

     Druga faza je faza zbunjenosti Isusovih sumještana koji su se pitali nije li taj koji tako govori zapravo sin Josipov koji je trideset godina rastao u njihovoj sredini i pred njihovim očima. Reakcija Isusovih sumještana je jednaka reakciji mnogih sredina koje su iznjedrile velikane. Teško je povjerovati da se u našem kraju može roditi veliki čovjek. Kao da nam je lakše prihvatiti navještaj stranaca i nauk pridošlica.

     U takvom stavu ima ljudske iskompleksiranosti i osjećaja bezvrijednosti, ali s druge strane oholosti i drskosti. U pozadini svega je ipak nevjera i nedovoljna predanost Bogu. Osjećaj da su naši sudovi ispravniji od Božjih i naši kalupi praktičniji od nesputanosti Božjega Duha. Poznavali smo ga kao dječaka. Svoju je mladost proveo među nama. Radio je s nama i za nas. Poznajemo mu roditelje i rodbinu. Za nas je on bio i ostao – sin Josipov. Da bismo povjerovali da je Sin Božji trebamo napraviti iskorak, odreći se svojih stavova, svoje sigurnosti i prihvatiti novu mogućnost. Potrebno je dovesti sebe u pitanje.

     Budući da čovjek ne voli sebe dovoditi u pitanje niti pomišljati na obraćenje, najčešće poseže za isprobanom metodom što je zapisana kao treća faza u današnjem evanđeoskom odlomku gdje stoji da su se Isusovi sumještani napunili gnjevom, ustali, izbacili Isusa iz grada i pokušali ga eliminirati.

     Isusovo tumačenje Pisma im je godilo, ali nisu prihvatili poziv na obraćenje, na promjenu života. Većina nas nema ništa protiv kršćanstva dok ga se promatra u fazi folklora, tradicije, kulturne baštine ili slavlja, ali kada Crkva poziva na promjenu stavova i ponašanja, onda se bunimo i želimo Crkvu ušutkati i eliminirati.

     Potrebno je odreći se slike o Bogu koju smo kao djeca usvojili po pričama i vjeronauku prilagođenom dječjoj dobi. Odbaciti praksu po kojoj se tradiciju i običaje pretpostavlja življenju Evanđelja na način prilagođen konkretnom prostoru i vremenu.

     Sveti nas Pavao, po tekstu hvalospjeva ljubavi, što ga čitamo danas kao drugo čitanje, potiče da rastemo i da, kad postanemo zreli ljudi, odbacimo ono djetinje. Da, kad ojačamo, odbacimo ono nejačko. Ali i da se ne zaustavimo na odbacivanju, nego da budemo spremni prihvatiti novost koju sobom donosi Ljubav. Sveti Pavao nas potiče da se ne bojimo iskoraka u predjele u kojima se možemo pouzdati jedino u Božju pomoć.

N. K.

Prvo čitanje: Neh 8,2-4a.5-6.8-10
Drugo čitanje: 1 Kor 12,12-30
Evanđelje: Lk 1,1-4;4,14-21

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju:
da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, pomiri nas sa sobom i primi ove darove:
posveti ih snagom svoga Duha, da nam budu na spasenje.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Svemogući Bože, ovom svetom gozbom
dao si nam udio u svom bo­žanskom životu:
daj da u tom daru uživamo svu vječnost.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

DA SE OSVJEDOČIŠ

     Sv. Luka evanđelist nam je ostavio vrijedno i nadahnuto svjedočanstvo o Isusu Nazarećaninu za kojega vjerujemo da je Krist. A svoje evanđelje, jednako kao i zapis o apostolskom djelovanju, posvećuje Teofilu (usp Lk 1,1-4).

Događaji koji se ispuniše među nama
     Mi ne vjerujemo u apstraktnu kategoriju niti izmišljenog junaka. Osoba kojoj smo povjerovali živjela je u konkretnom prostoru i vremenu s konkretnim ljudima. To je veoma bitno za kršćanstvo. Da shvatimo da vjerujemo Bogu koji je postao jedan od nas. Koji se solidarizirao s čovjekom i postao nam sličan u svemu. Osim u grijehu, jer grijeh ionako nije ljudski ni bitan za čovjeka.
     Bog je čovječanstvo pripremao na događaje koji se imaju ispuniti. Zato da se ljudi na njih priprave i da se ne iznenade kada se dogode. Bog i danas nas priprema na događaje koji se imaju ispuniti. Samo je pitanje koliko ozbiljno pristupamo tim pripremama i jesmo li svjesni da će se ispuniti ono što nam je obećano.

Kako nam to predadoše
    Vjera se prenosi svjedočanstvima onih koji su povjerovali. Rječitije od bilo kakvih riječi govori spontano življeno opredjeljenje za Krista i nasljedovanje njegove radosne vijesti u svakodnevnici. Potrebno je posvijestiti činjenicu da svatko od nas neprestano daje svjedočanstvo. A hoće li biti pozitivno i poticajno ili negativno i odbijajuće ovisi o tome kako živimo.

Pošto sam sve od početka pomno ispitao
     Kasnije će sv. Luka zapisati da je Teofil poučen o Kristu, njegovim riječima i djelima. No, ovdje se zadržimo na Lukinom svjedočanstvu o potrebi neprestanog učenja o Kristu i promišljanja o njegovoj poruci.
     Upravo najbistrije vrelo za spoznaju o Kristu ostavio nam je, zajedno s drugim evanđelistima, sv. Luka u svojim knjigama. Stoga je nepojmljivo da se netko smatra kršćaninom a da svakodnevno ne čita i promišlja Sveto Pismo.

Tebi, vrli Teofile
     Zahvaljujući Teofilu imamo zapisano ovo evanđeosko svjedočanstvo. Ne znamo tko je on i čime je zaslužio da mu sv. Luka zapiše evanđelje i knjigu Djela apostolskih, ali smo zahvalni Bogu što se to dogodilo.
     Većina od nas neće biti upamćena u povijesti kao značajne i ključne osobe. Ali, poput Teofila, možemo poticati ljude na dobre stvari i velika djela.
     Svatko od nas se može prepoznati u onome komu je evanđelje posvećeno i namijenjeno jer ime Teofil, u prijevodu s grčkog, znači – Bogoljub. A svatko od nas je pozvan ljubiti Boga. Svatko od nas je pozvan biti Teofil koji je urešen vrlinama.

N. K.

Prvo čitanje: Iz 62,1-5
Drugo čitanje: 1 Kor 12,4-11
Evanđelje: Iv 2,1-12

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože,
u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi:
usliši molitve svoga naroda
i udijeli mir našem vremenu.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, daj da ovim otajstvima pristupamo s doličnim poštovanjem.
Kad god se slavi spomen Kristove žrtve, vrši se u nama djelo otkupljenja.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Udijeli nam, Gospodine, Duha svoje ljubavi.
Nahranio si nas jednim kruhom s neba,
daj da tvojom milošću živimo u bratskoj slozi.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

DOBRO VINO

     Utjelovljeni Božji Sin je ljudima bio u svemu jednak osim u grijehu. Stoga mu nije bilo strano veseliti se s onima koji se raduju. Nije se ustezao od sudjelovanja na svadbi. I nije propustio prigodu pomoći čovjeku u nevolji.

Što god vam rekne – učinite
     Zanimljivo je promatrati i ulogu Blažene Djevice Marije u događaju prvoga Isusova čuda, poglavito povjerenje u Isusa koje se očituje u riječima koje je izrekla slugama. Što god vam rekne – učinite!
     Vjerojatno su te njene riječi bile presudne da su sluge učinili nešto što je svima moglo izgledati kao ruganje i stvaranje skandala. Nalijevanje oko dvjesto pedeset litara vode u posude za čišćenje ne čini se na prvi pogled pravo rješenje problema koje je nastalo nestašicom vina. Ipak sluge čine ono što im Isus govori.
     Bilo bi dobro od slugu naučiti da se u trenucima kad nam nedostaje povjerenja u Božje vodstvo oslonimo na pomoć i podršku Blažene Djevice Marije koju nam ona nikada neće uskratiti. Jer je Majka. Naša Majka.

Dobro vino
     Osim slugu, može nam u rastu u vjeri pomoći i spontana reakcija ravnatelja stola. Okusivši vodu koja je postala vino stoloravnatelj se začudio jer se nije slijedio običaj. Praktični običaj koji je trijeznima nudio dobro vino, a pripitima gore. Ovaj put je bolje vino došlo kasnije na red.
     Bez obzira na to što prozvani zaručnik s tim vinom nije imao veze, ipak nam je prigovor ravnatelja stola jako svjedočanstvo da je sve što od Boga dolazi dobro. Da je sve – bolje. Susresti Boga, istinski ga susresti, znači početi živjeti bolje. Bolje za sebe, ali i za sve druge. Svima na korist.
     Isus nam svojim Evanđeljem nudi kvalitetu života. Poziva nas da se ne zadovoljimo životarenjem, nego da učinimo svijet onim što je Bog i htio stvarajući ga, a što je čovjek grijehom razorio. Poziva nas da učinimo svijet mjestom u kojem će, kako veli prorok Izaija, pravda zasjati ko svjetlost, a spasenje planuti ko zublja.
     Čudo u Kani će imati ploda za nas ako i mi izaberemo radost života koju nam pruža nasljedovanje Božje volje i život u skladu s milošću koju nam daruje njegov Duh.

N. K.

Prvo čitanje:  Iz 40, 1-5. 9-11
Drugo čitanje: Tit 2,11-14; 3,4-7
Evanđelje: Lk 3,15-16.21-22

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, kod krštenja u Jordanu Duh Sveti je sišao
na Isusa Krista, a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom.
I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu:
daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, danas slavimo dan kad si Isusa objavio kao svoga ljubljenoga Sina.
Primi naše darove i daj da postanu Kristova žrtva,
kojom si oprao grijehe svega svijeta. Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas svetim darom.
Molimo te da vjerno slušamo tvoga Jedinorođenca
te se zovemo i budemo tvoji sinovi i kćeri.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

DOLAZI JAČI

     Isus Krist je svojim utjelovljenjem započeo stvarati nova nebesa i zemlju novu koju ćemo u potpunost doživjeti o njegovom konačnom dolasku. Koliko je vrijeme Novoga Saveza, u kojemu mi živimo, vrjednije od Staroga Saveza priprave, najbolje pokazuje Ivanovo svjedočanstvo. Naviješta da s Isusom započinje veće i bolje vrijeme. Jer je Krist, Riječ koja je tijelom postala, nemjerljivo veći i bolji od usmjeravajućih proročkih riječi. Uranjanje u Duha Svetoga, neusporedivo je učinkovitije od uranjanja u jordansku vodu. Ivan nije dostojan sagnuti se pred utjelovljenim Kristom i odriješiti mu remenje na obući. Ivan, drugim riječima, nije dostojan niti da mu bude rob, budući da je to bio robovska dužnost prema gospodaru.
     Ukoliko smo svjesni svoje ništavnosti pred Božjom nepojmljivom veličinom, jače doživljavamo Božju ljubav koja je, radi nas takvih, utjelovljena kao čovjek, prošla zemljom čineći dobro ljudima i na kraju, radi ljudi i od ljudi, raspeta. Krist nas izvlači iz naše ništavnosti i čini nas dionicima Božjega vječnog života. Ne samo da nas ne želi ponižavati dopuštajući da mu driješimo remenje na obući, nego se, da nas uzdigne i pouči, sam sebe ponižava i on pere naše noge.
     Ivan naviješta da s Isusom započinje veće i bolje. Ali, ne u strahu i pokornosti, nego u ljubavi i slobodi. Bog se pokazuje zainteresiran za čovjeka jer, kako piše sv. Petar, neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju do obećanja.

U rijeci Jordanu
     Zanimljiva je činjenica da je Ivan propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha upravo na Jordanu, koji je bio granica. S one strane Jordana nalazi se zemlja poganska i još od proroka Izaije se zna da od tamo ne dolazi ništa dobro. Tako ljudi rasuđuju. Ljudi su stvorili sustav u kojima postoje strane i razlike. Ljudi su stvorili mentalitet u kojemu postoje vrjednija i manje vrijedna bića. Bog ne razmišlja tako.
     Ivan preteča propovijeda na Jordanu, ali i utjelovljeni Bog na početku svoga javnog djelovanja ulazi u Jordan da bi približio obje obale. Da bi sve ljude učinio dionicima spasenja. Svi smo mi Božja djeca, Kristova braća i sestre te hram Duha Svetoga. U Bogu ne postoje strane. Ne postoji niti jedan razlog radi kojega bi Bog čovjeka stavio na ovu ili onu stranu. Pogotovo ne na bolju i lošiju stranu. Ako Bog tako o nama misli, onda je naravno da i mi budemo iste misli pa da nastojimo da među nama ne bude razdora. Jer svi smo mi Kristovi.

N. K.

Prvo čitanje: Sir 24,1-2.8-12
Drugo čitanje: Ef 1,3-6.15-18
Evanđelje: Iv 1, 1-18

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ti prosvjetljuješ sve koji u te vjeruju.
Ispuni čitav svijet svojom slavom i jasno se očituj svim narodima.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, posveti ove darove rođenjem svoga jedinca Sina
koji nam pokazuje put istine i obećava život nebeskog kraljevstva.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine Bože naš, smjerno te molimo: djelovanjem ovog otajstva
očisti nas od zlih sklonosti i ispuni nam želju za spasenjem. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

ZAMILOVANI U LJUBLJENOME

     Krist je postao čovjek radi nas ljudi, da budemo djeca Božja i da možemo živjeti život u punini ljubavi. Onaj koji je oduvijek, postao je dio našega prostora i vremena, nastanio se među nama da bi nam pokazao način na koji i mi možemo postići da budemo zauvijek u Ljubavi.

Nastani se među nama
     Bitna istina kršćanstva je činjenica vjere u Božju stvarnu i djelatnu prisutnost. Bog u kojega mi vjerujemo nije daleki bog, nego Prisutni Bog. Bog koji se pokazao zainteresiran za nas. Isus, Krist nam je obećao da će biti s nama u sve dane do svršetka svijeta.
     Iz te vjere u stvarnu Božju prisutnost kršćani crpe snagu za poštivanje svakoga trenutka, svakoga prostora, svake situacije i svakoga čovjeka. Ako je naš Otac prisutan uvijek i za sve i mi, njegova djeca po Kristovu Duhu moramo biti spremni na činjenje dobra uvijek i za svakoga.

Vjera u Gospodinu Isusu
     Trajno činjenje dobra svakome kome je naša ljubav potrebna, moguće je postići ako slijedimo red koji je zapisan u današnjem drugom čitanju u odlomku iz poslanice Efežanima.
     Prije nego li će spomenuti ljubav Efežana prema svima svetima, tj. svim kršćanima, apostol Pavao spominje njihovu vjeru. Time nam svjedoči da je za istinsku ljubav prema bližnjemu potrebna istinska vjera u Isusovu Radosnu vijest o Bogu Ocu koji je ljubav. Onaj tko vjeruje ne može ne ljubiti. Pritom neće čeznuti za pohvalama, riječima odobravanja ili vlastitoj promociji, nego će mu biti najvažnije činjenjem dobra naviještati Evanđelje. Ljubi radi Boga, ljubi radi Ljubavi.
     Zato je prigoda zastati i razmisliti o svojoj vjeri. Je li naša vjera razlog našeg djelovanja? Potiče li nas naša vjera na djelovanje? Prepoznaje li se naša vjera po djelima?

Duh mudrosti i objave
     Apostol zahvaljuje Bogu za dobrotu Efežana i moli se da ne posustanu. Prva stvar za koju moli je Duh mudrosti i objave, koji će svakome od onih koji su Kristu povjerovali pomoći da spozna Boga Oca i njegova Sina, Gospodina našega.
     Spoznaja Boga u ovom kontekstu nije prvenstveno intelektualno zahvaćanje otajstva Boga, jer to do kraja nije niti moguće, nego se radi o spoznaji cjelokupnoga čovjekova bića da je najmudrija životna odluka u potpunosti prihvatiti i djelatno živjeti Božju objavu.
     Ta spoznaja se stječe na koljenima u predanoj molitvi iskrena srca.

Prosvijetlio vam oči srca
     Nakon što cjelokupnim bićem spoznamo koja je najmudrija životna odluka, apostol nas potiče i svojim zagovorom prati da u molitvi nađemo još jednu istinu. Moli da nam Bog prosvijetli oči srca kako bismo ispravno upoznali što je najvrjednije što možemo postići u životu.
     Nisu to blaga ni bogatstva, ni uspjeh ni slava ni moć, nego dioništvo u baštini Božjoj u zajednici s Trojedinim Bogom i svetima. To je nada koja nam daje snage. To je slava koja čeka one koji ustraju do kraja.
     To je ujedno i zadatak svima nama koji želimo biti u vječnom zajedništvu s Bogom. Zadatak koji od nas traži da provjerimo koji su naši stvarni prioriteti te da se obratimo u skladu s Božjom voljom. Da vjerom spoznamo Boga koji je stvarno prisutan među nama, opredijelimo se za njega i to očitujemo nesebičnom ljubavlju.

N. K.

Prvo čitanje: Sir 3,2-6.12-14
Drugo čitanje: Kol 3,12-21
Evanđelje: Lk 2,41-52

Zborna molitva
Bože, ti nam u svetoj Obitelji daješ divan uzor obiteljskih kreposti
i uzajamne ljubavi. Daj da je nasljedujemo te postignemo
vječnu radost u tvome domu. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prikazujemo ti žrtvu pomirenja i usrdno te molimo:
po zagovoru Djevice Bogorodice i svetog Josipa
učvrsti naše obitelji u svojoj ljubavi i miru.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Dobri Oče, ti nas hraniš nebeskim otajstvima.
Daj da se trajno ugle­damo u svetu Obitelj
te se poslije nevolja ovoga života
njoj pridružimo u vječnoj slavi. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

DVANAESTOGODIŠNJI ISUS

     Zakon je propisivao hodočašće u jeruzalemski Hram tri puta godišnje. Josip, Marija i Isus, koji je bio na pragu zrelosti, hodočastili su sa svojim sumještanima.

Uvjereni da je među suputnicima
     Na prvi pogled je zbunjujuće ponašanje Marije i Josipa. Tek na kraju dana shvaćaju da im je sin jedinac ostao u Jeruzalemu. Gledajući iz današnje perspektive, ispadaju veoma neodgovorni i nesavjesni roditelji.
     Ipak, Evanđelje treba čitati iz perspektive vremena u kojemu se događaj dogodio. Hodočasnici su putovali u karavani kako bi se lakše obranili od presretačkih bandi i drumskih razbojnika. Te karavane su imale svoj ritam hoda i raspored kretanja. Muškarci su išli odvojeno od žena i djece. Isus je bio upravo na pragu zrelosti i jednako ga se moglo smatrati odraslim, pa je mogao biti među muškarcima, odnosno s Josipom, ali ga se moglo držati za dijete, pa bi mu mjesto bilo među ženama i djecom, odnosno s Marijom.
     Valja nam se zapitati koliko djece i mladih danas propada u procijep nedostatne komunikacije između roditelja i nedostatka zajedničke brige za vlastito dijete.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu
     Očito su i Marija i Josip bili uvjereni da je s onim drugim. Kad su shvatili da je ostao u Jeruzalemu, vraćaju se po njega. Zanimljivo je da je navedeno da su ga tražili tri dana.
     Ne možemo ni zamisliti tjeskobu koju su osjećali tražeći svoga jedinca. Sve misli koje su im prolazile kroz glavu. Svu muku koja im je legla na dušu. I sav strah koji im je stezao srce.
     Ipak, u simbolici triju dana potrage, možemo prepoznati najavu Isusove smrti i uskrsnuća. On, koji je smrću izgledao izgubljen, po uskrsnuću nam biva pronađen.
     Potrebno je danas svoje misli i molitve usmjeriti prema Blaženoj djevici Mariji i sv. Josipu, koji su osjetili što znači brinuti za dijete koje izgleda izgubljeno, i ponizno zatražiti da svojim zagovorom izmole milost Duha Svetoga da se sva naša djeca i mladi vrate na pravi put. Da ih Božja milost pozove u život te da pronađu obiteljsko zajedništvo i pravi smisao života kako bi u ljubavi napredovali u dobi, mudrosti i milosti pred Bogom i ljudima.

N.K.

Prvo čitanje: Mih 5,1- 4a
Drugo čitanje: Heb 10,5-10
Evanđelje: Lk 1,39- 45

Zborna molitva
Gospodine, po anđelovu smo navještenju upoznali utjelovljenje Krista, tvoga Sina.
Molimo te: ispuni nas svojom milošću i mukom i križem njegovim privedi nas k slavi uskrsnuća. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, svojim si Duhom u krilu blažene Djevice Marije sazdao čovještvo svoga Sina. Molimo te tim istim Duhom, posveti i darove na našem oltaru. Po Kristu.

Popričesna molitva
Svemogući Bože, u ovoj smo pričesti primili jamstvo vječnog otkupljenja.
Molimo te: s blizinom božičnih blagdana nek raste i naša spremnost da dostojno slavimo otajstvo rođenja tvoga Sina. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

ČEDO U UTROBI

     Slaveći u ožujku Božje utjelovljenje, jednako kao i danas kada se neposredno pripremamo za godišnju proslavu Kristova rođenja, šaljemo poruku o potrebi zaštite svakog života. I poštivanju njegova dostojanstva od začeća do prirodne smrti.
     Vrijeme došašća aktualizira svaka trudnoća. A činjenica da je Bog, premda je mogao postati čovjek i drugačije, htio biti začet i rasti u Djevičinoj maternici, blagoslov je svakom začeću i svakoj trudnoći. Stoga molimo da poput Isusa, koji je začet pa rođen, i svako začeto dijete ostvari pravo na život te bude pošteđeno ubojstva u tijelu svoje majke i smrti prije rođenja.
     Dakako da je pitanje ubojstva nerođene djece kompleksno i da se rijetko tko odlučuje na ubijanje vlastitoga djeteta jedino iz obijesti ili iz zloće. Zato je potrebno stvarati ozračje u kojemu neće biti neprihvaćene djece. Stvarati mentalitet koji će biti otvoren životu.
     Mi kršćani vjerujemo da je spolnost Božji dar, povjeren svakom čovjeku zato da si, zajedno s bračnim partnerom, život čini ljepšim te da u ljubavi stvaraju novi život. Živimo u svijetu koje propagira nezrelo ponašanje nudeći lažan osjećaj odgovornosti upotrebom nepouzdanih kontracepcijskih sredstava. A mi kršćani znamo da se ni od djece ni od partnera čovjek ne smije štititi jer je izvan pameti u istoj rečenici spajati pojmove zaštita i vođenje ljubavi. Za razliku od zaštite i nepovjerenja, mi kršćani izgrađujemo mentalitet partnerskog planiranja i partnerskog povjerenja.
     Ne štitimo se od neželjene trudnoće, nego planiramo svoju obitelj. Ne reagiramo površno i stihijski u određenom trenutku, nego svoj pogled i misli usmjeravamo prema budućnosti. I onda tu budućnost zajednički stvaramo.
     Zaživljavanje mentaliteta ozbiljnosti, povjerenja i planiranja puno je zahtjevniji posao od borbe protiv kontracepcijskog mentaliteta, ali je i učinkovitiji na duge staze. Stvaranje mentaliteta vjernosti, odgovornosti i ljubavi puno je zahtjevniji posao od borbe protiv pobačaja, ali je i učinkovitiji na duge staze. Jer i ovdje vlada načelo po kojemu je potrebno poticati na dobro, a ne samo grmjeti protiv zla.

N. K.

Prvo čitanje   Sef 3, 14-18a
Drugo čitanje   Fil 4, 4-7
Evanđelje   Lk 3, 10-18

Zborna molitva
Bože, ti vidiš: mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega.
Molimo te da nam bude događaj spasenja te ga radosno proslavimo
svečanom službom hvale.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, daj da ti neprestano prikazujemo žrtvu svoga predanja:
mi obnavljamo Kristovo otajstvo da tvoje spasenje u nama snažno djeluje.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, utječemo se tvojoj dobroti:
po ovoj svetoj gozbi očisti nas od grijeha
i pripravi nam duh za buduće blagdane.
Po Kristu.

Razmišljanja nad biblijskim čitanjima

ŠTO NAM JE DAKLE ČINITI?

     Isusov poziv je poziv na promjenu srca iz kojega će proisteći promjena ponašanja. Oni koji se, susrevši Isusa i čuvši njegove riječi, ne promjene, zapravo ga i nisu doista susreli.
     Kršćanstvo ima smisla ako je danas poziv na promjenu srca i djelovanja. Kršćanstvo nije i ne može biti pasivno. Kršćanstvo se ne može miriti s učmalošću i nedodirljivom situacijom. Kršćanstvo ne sliježe ramenima nemoćno i bezvoljno ne odmahuje rukom smatrajući da se ništa ne može promijeniti. Kršćanstvo je sol zemlje i svjetlost svijeta. Kršćani su pozvani obnoviti lice svijeta.
     Zato se nikada ne smijemo prestati pitati što nam je činiti u konkretnom prostoru i vremenu. Nikada ne smijemo prestati dizati svoj glas za obranu dostojanstva svakog pojedinog čovjeka, raskrinkavajući one što žele dehumanizirati čovjeka. I nikada ne smijemo prestati moliti milost Duha Svetoga da nas nadahnjuje, usmjerava i vodi u našim djelovanjima te sačuva od bilo kakvog oblika oholosti.

On im odgovaraše
     Zanimljivo je promatrati Ivanove odgovore. Ivan ne postavlja načela kojih se ljudi imaju držati, nego konkretno odgovara. Daje različite odgovore ovisno o tome tko postavlja pitanje.
     Načelo obraćenja se drugačije konkretizira u životu svakog pojedinog čovjeka. Zato govorenje i djelovanje Crkve treba biti konkretno i usmjereno na čovjeka. Svatko od nas se mora u Crkvi osjetiti dobrodošao znajući da nas Krist poziva upravo takve kakvi jesmo. Umorne i opterećene, ranjene i zbunjene, grešne i nesavršene. Da dade lijeka našim ranama i utjehu našim bolima. Da nas potakne da okrijepljeni Duhom Svetim prođemo zemljom čineći dobro.
     Tek kada naše zajednice prestanu biti administrativne kategorije i postanu središta djelotvorne ljubavi moći ćemo govoriti da smo mi kršćani znak ovome svijetu. Tek kada naš govor prestane biti deklamiranje narodu i mnoštvu, a postane obraćanje čovjeku pojedincu postat ćemo kvasac.
     U godini vjere nije dovoljno širom otvoriti vrata Kristu. Još je potrebnije u našim župama otvoriti vrata čovjeku. Vrata svoga srca i vrata svoga doma. Da ne bude niti jedan čovjek koji neće imati prigodu osjetiti da je Crkva zajednica koja ljubi. Blizinom i pomaganjem.

N. K.